Istorijat Jevrejske opštine Subotica

27. 12. 2014.

„Prvi Jevrejin koji je dobio dozvolu da se privremeno naseli u Subotici bio je trgovac Jakob Heršel. Magistrat je 7. avgusta 1775. sklopio ugovor sa njim i još trojicom Jevreja po imenu Lebl (verovatno braća) iz Baje. Imena tih Jevreja su se i do tada nalazila u gradskim zapisnicima od 1764. Heršelu je bilo dozvoljeno da se sa porodicom naseli u gradu.“ piše Dušan Jelić u Zborniku broj 5 Jevrejskog istorijskog muzeja posvećenog istoriji subotičkih Jevreja.

Posle nekoliko godina kada je broj Jevreja bio dvanaestak oni su osnovali Jevrejsku opštinu Subotica. Od njih dvanaestorice osnivača, osim Jakaba Heršela po imenu poznajemo Šalamona Hajdušku, Jožefa Kuna i Jakaba Lebla.

U Subotici su se naselili aškenaski Jevreji. Govorni jezik Aškenaza je jidiš koji ima literaturu svetske važnosti, a održao se u većim jevrejskim centrima severne Amerike, u Rumuniji, Izraelu i drugim zemljama.

U materijalnoj i duhovnoj kulturi ove etničke grane nalaze se elementi nemačkog, mađarskog i poljsko-ruskog porekla.

Posle 1775. i obrazovanja jevrejske opštine razvoj zajednice umnogome su kočili protivjevrejski zakoni, tako da su Jevreji izlaz tražili u asimilaciji.

Jevreji su morali da se prilagode zamljoposedničkom miljeu grada i to im je pomoglo da izbegnu veće neprijatnosti, progone i slično i da ozbiljniji antisemitski izgredi ne budu nikada zabeleženi u ovoj sredini.

Dešavanja za vreme mađarske građanske revolucije iz 1848. i 1849. pod vođstvom Lajoša Košuta donelo je izmene u odnosu prema Jevrejima, jer 28. jula 1849. U Segedinu aklamacijom je prihvaćen Zakon o oslobađanju Jevreja.

No, u deceniji posle bune dolazi do obnavljanje institucije jevrejske zakletve, a 1852. zabranjena je upotreba hebrejskih molitvenika i verskih zapisa.

Tek posle austrougarske nagodbe je usvojen Zakon o emancipaciji Jevreja. On je kratak i jezgrovit:

„1.§ U korišćenju građanskih i političkih prava, jevrejsko stanovništvo se proglašava ravnopravnim sa hrišćanskim stanovništvom.

2.§ Svaki ovome suprotan zakon, običaj ili naredba se ovim zakonom ukida“.

Nakon ovih pozitivnih događaja počinje brzo uključivanje Jevreja u privredni, kulturni, politički i sportski život Subotice.

Lajčo Polak 1923. osniva Jevrejsku bolnicu koja se preseljava u zgradu sanatorijuma „Park“ 1925.

Iste godine nastaje prva cionistička omladinska organizacija „Ahdut ha’olim“, pokreću se jevrejski nedeljni listovi „Szombat“ i „Izrael“, u Subotici zaseda Savezno veće saveza cionista Jugoslavije, „Udruženje Talmud Tora Mor Kutna“ radi na očuvanju vaspitanja u tradicionalnom jevrejskom duhu i osniva se Jevrejsko omladinsko društvo „Reus“.

Godine 1932. prvi sinagogalni koncert u zemlji u emisiji Radio-stanice Beograd prenosi se iz subotičke sinagoge.

Iste godine je i prva alija, odnosno iseljavanje devetoro subotičkih omladinaca u tadašnju Palestinu.

Posle napada Hitlerove Nemačke na Jugoslaviju 6. aprila 1941. Mađarska je okupirala i Bačku i po svemu je tretirala kao integralni deo zemlje.

Među subotičkim taocima od ukupno 85 osoba bilo je 34 Jevreja. Oni su svojim životima i imovinom garantovali da će u gradu biti očuvani red i mir.

Tokom rata od 58 zemljoposednika Jevreja izvršena je eksproprijacija poljoprivrednog i šumskog zemljišta, konfiskovana je sva kapitalna imovina: 2 parna mlina, 12 fabrika, 158 trgovačkih radnji, 18 veletrgovina, 48 zanatskih radnji, štamparije, lekarske ordinacije, kafane…

Jevreji su bili mobilisani u radne jedinice za službu na frontu gde su vršili razminiranje terena…

  1. aprila 1944. određena je operacija „čišćenja države od Jevreja“ koja je započela 26. aprila.

Broj u „Imeniku subotičkih Jevreja žrtava fašističke okupacije od 1941. do 1945.“ iznosi 2006 osoba, no, mobilizacijom u radne jedinice i deportacijom bilo je obuhvaćeno 6105 Jevreja.

Ova brojka uključuje sve osobe na koje je bio primenjen Zakon o pripadnosti jevrejskoj rasi, dakle i pokršteni Jevreji i osobe jevrejskog porekla.

Posle alija i unutrašnjih migracija broj Jevreja posle Drugog svetskog rata se polako, ali sigurno smanjuje u Subotici.

  1. u gardu je živelo još 441 Jevrejin, a danas svega oko 250.

Prvu sinagogu subotički Jevreji uspeli su izgraditi tek posle ponovljene molbe koju je grad odobrio tek 1799. godine. Do izgradnje Hrama verska služba se držala u privatnim kućama.

U to vreme se organizuje i Sveto društvo – Hevra kadiša koja od tada se brine o jevrejskom groblju, o sahranama…

Prvi rabin Subotice, Leb Hiršman posle dugog i plodonosnog rada umro je 1860.

Treba spomenuti i prve rukovodioce naše jevrejske opštine. Bili su to: Hubert Jakab, Šrajer Jakab, Šefer Jakab, Ejzenšteter Armin, Geiger Filep i Dojč Jakab.

Impozantna Velika Sinagoga je izgrađena za svega godinu dana u prepoznatljivom secesijkom stili Komora i Jakaba i predata za upotrebu za vreme velikih jesenjih praznika 1903. godine.

Na čelu Jevrejske opštine Subotica tada je bio poznati književnik Izidor Milko, a glavni rabin bio je Bernat Singer.

Posle podržavljenja jevrejske škole njenu funkciju je preuzela Talmud Tora koja je nedeljno sa dodatnih dva časa veronauke radila sa dvestotine učenika. Talmud Toru je vodio Geršon Jožef nadrabin.

Ženska sekcija je osnovana u Jevrejskoj opštini Subotica 1852. godine.